Vladimir Čerina (1891.-1932.) jedan je od "ukletih pjesnika" i buntovnika svoje generacije, baš poput Vidrića ili Kamova. Zadnjih je desetak godina života proveo u bolnici za duševne bolesnike u Šibeniku. Pisao je poeziju i prozu (eseje, feljtone i kritike). Autor je monografske studije "Janko Polić Kamov" (Rijeka, 1913).

Na tragu Vidrićeve i Domjanićeve lirike, ali nasljedujući i talijanskog pisca G. Papinija kojega je upoznao za vrijeme života u Rimu, Čerina piše motivski usamljeničke i sjetne stihove dotjerane forme, zbog čega je bliži "starim" pjesnicima hrvatske moderne. 24 pjesme koje su u ovom izboru predstavljaju sve što je napisao od 1913 godine (izostavljena je samo manje vrijedna mladalačka lirika).